12. lipnja 2014. U Domu kulture svečano su predane nagrade i priznanja  učenicima i djelatnicima svih škola. Iz naše škole to su:

- najbolji učenik  Antonio  Pavliš , 2.c

- najbolji razredni odjel  4.c, razrednica Ivana Cikoja

- godišnja nagrada za izuzetna postignuća profesora u odgojno obrazovnom radu: Josip Miota

- priznanje za uspješan dugogodišnji pedagoški rad:  Leposava Mesar

- nagrada za humano djelo  3.d, razrednica Sanja Ljubić

U ime nagrađenih profesora zahvalila se profesorica Mesar.

Antonio Pavliš – učenik 2.c razreda jednoglasno je izabran za učenika godine Tehničke škole Bjelovar zbog vrijednih postignuća. Prvi razred završio je s ocjenom odličan (prosjek 5.0). Ove školske godine, iako još ocjene nisu zaključene učenik će prema sadašnjim ocjenama ponoviti prošlogodišnji uspjeh. Osim odličnog uspjeha Antonija krasi druželjubivost i pomaganje drugim učenicima a također je i sportaš od glave do pete. Član je nogometnog kluba Gordowa Veliki Grđevac, a sudjelovao je i na prvenstvu države u atletici i na državnom natjecanju iz elektrotehnike. Iz tih razloga izabran je za najboljeg učenika Tehničke škole Bjelovar.

Razrednik: Josip Sabolić, prof.

4.c, razrednica Ivana Cikoja

Učenici razrednog odjela 4.c  (smjer: tehničar za računalstvo) Tehničke škole  Bjelovar od prvog razreda srednje škole pokazuju odgovornost prema radu i učenju, sudjeluju na natjecanjima i redovito pohađaju nastavu. Uspješno sudjeluju u realizaciji nastavnog programa i kontinuirano postižu vrlo dobre rezultate u učenju.  Rado surađuju i sudjeluju u kreiranju nastavnog procesa i suradničkim učenjem realiziraju nastavne sadržaje. Vole pomagati jedni drugima i poučavati jedni druge kako bi svi uspješno savladali nastavne sadržaje.

Aktivno sudjeluju na školskim, gradskim i županijskim natjecanjima iz znanja i struke (računalstva) .U školskoj godini 2013./2014. na natjecanju iz računalstva osvojili su prva četiri mjesta u Bjelovarsko - bilogorskoj županiji, a jedan je učenik (Tomislav Vukelić) pozvan i na državnu razinu te je osvojio prvo mjesto. Učenici 4.c s ponosom ističu da u svom razredu imaju državnog prvaka.  Rado posjećuju različite školske kreativne radionice i vrlo uspješno sudjeluju u aktivnostima koje se organiziraju u školskoj knjižnici.

Postižu izvrsne rezultate u različitim oblicima školskih i izvanškolskih sportskih aktivnosti: atletici, nogometu, stolnom tenisu, streljaštvu, borilačkim vještinama, nogometu, ribolovu te sudjeluju na raznim natjecanjima i postižu zapažene rezultate. Vrlo uspješno predstavljaju Tehničku školu Bjelovar na raznim sportskim natjecanjima.

Poklonici su kulture i umjetnosti, u razrednom odjelu ima učenika koji sudjeluju u radu kulturno - umjetničkih društava, sudjeluju na smotrama folklora, učenika koji su članovi Fotokluba „Bjelovar“, uspješno se bave fotografiranjem.

Sudjeluju i u različitim školskim humanitarnim akcijama, imaju istančan osjećaj humanosti i pomaganja potrebitima; osobito poštuju pozitivne oblike ponašanja i moralnih normi.

Od početka srednjoškolskog obrazovanja pokazali su se kao generacija pozitivna duha;  svjesni su važnosti obrazovanja, njegovanja životnih vrednota, imaju osjećaj zajedništva, ali i poštovanja različitosti; njeguju suradnički odnos i međusobno poštovanje te poštovanje prema starijima. Važno je istaknuti da su, potaknutu prošlogodišnjim priznanjem i nagradom Fonda „Boža Tvrtković“ za najbolji razred – ove školske godine postigli još bolji školski uspjeh.

Josip Miota, Tehnička škola Bjelovar

Josip Miota, profesor - savjetnik strojarske grupe predmeta u Tehničkoj školi Bjelovar i voditelj Međužupanijskog stručnog aktiva strojarstva, profesor je s najviše nagrađivanih učenika na državnim natjecanjima na kojima redovito sudjeluju. Ove godine je to 5. i 6. mjesto, a bilo je i nekoliko 1., 2. i 3. mjesta i putovanje u Japan na Međunarodno natjecanje.

Prof. Miota, iako svakodnevno putuje iz Daruvara, izrazito je aktivan u raznim vidovima rada naše škole. Voditelj je stručnog tima za samovrednovanje i mentor nekolicini mladih kolega koji se pripremaju za polaganje stručnog ispita, a uvijek je i svojim iskustvom spreman na suradnju sa svim kolegama. U vrijeme Dana otvorenih vrata škole prezentira učenicima 8. razreda osnovnih škola i zainteresiranom građanstvu rad u Centru novih tehnologija.

U zbornici je uvijek dobre volje i spreman za šalu pa ga jednoglasno predlažemo za našeg profesora godine.

Leposava Mesar, Tehnička škola Bjelovar

Leposava Mesar rođena je u Velikoj Barni (općina Grubišno Polje).  Tijekom 38 godina radnog staža radila je i na radnom mjestu profesorice hrvatskog i ruskog jezika, a 33 godine provela je radeći u bjelovarskim srednjim školama.

Obrazovala je i odgajala mlade naraštaje, a neki su od njih i sami postali profesori hrvatskog i ruskog jezika – potaknuti primjerom svoje profesorice. Isto tako, profesorica Mesar svojim je primjerom, odgojnim i obrazovnim radom te pozitivnim stavom utjecala i na svoje kćeri koje su nakon stjecanja diplome završile i poslijediplomski studij te su uspješne u poslu kojim se bave.

Od godine 1992. profesorica Mesar jedini je sudski tumač za ruski jezik u našoj županiji. Osim toga, radeći u bjelovarskim srednjim školama,  lektorirala je i stručni časopis zubnih tehničara, a njezini učenici sudjeluju na brojnim natjecanjima (Lidrano, Europa u školi, natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika) i postižu zapažene rezultate na županijskim i državnim razinama; na natjecanju iz hrvatskog jezika imala je županijskog pobjednika, a njezini učenici, pobjednici na literarnom natjecanju Europa u školi, putovali su u Slovačku, Nizozemsku i na Cipar. Svojim znanjem i iskustvom rado pomaže i mlađim kolegama da bi bili što uspješniji i sa zadovoljstvom obavljali svoj posao odgoja i obrazovanja mlađih naraštaja.

Leposava Mesar u Tehničkoj školi Bjelovar aktivno sudjeluje u kulturnim aktivnostima, priprema prigodne školske priredbe i sudjeluje u obilježavanju Dana škole predstavljajući posjetiteljima rad i aktivnosti učenika i profesora te  njihove zajedničke uspjehe i postignuća.

Svoju svestranost i aktivnost pokazuje i u slobodno vrijeme, bavi se uzgojem povrća i cvijeća u svom vrtu pružajući time još jedan pozitivan primjer kako aktivno živjeti i kvalitetno provesti vrijeme.

3.d, razrednica Sanja Ljubić

3.d razred, broji 30 učenika, od toga 6 učenica.

Svake godine u prosincu zdušno rade prigodne predmete i prodaju ih na korzu i trgu a sav novac se daje u humanitarne svrhe. Ove školske godine su izradili puno jaslica od glinamola i kućica od drveta i sve prodali a novac je pedagoginja Sandra Petrlić podijelila učenicima slabijeg imovnog stanja kao Božićni darak.

Izradili su puno maketa, sudjelujući u grupi Mladih tehničara i to sve u slobodno vrijeme, za izlaganje na Dan škole.

Učenice su sa knjižničarkom odlazile u dom za starije i nemoćne i tamo čitale, čak su i dečki izrađivali čestitke, naravno sve za potrebe škole i to u humanitarne svrhe.

Oduševljeno su prihvatili prijedlog za sakupljanje pomoći, hrane i stvari za potopljene u Slavoniji. Skupili su novac i kupili dječju hranu, vodu i ostale potrepštine. Spremaju se napraviti par paketića "žena ženi" i poslati ih u Vukovar. Vedra su duha, vrijedni i spremni pomoći dok to zatreba.

Razrednica: Sanja Ljubić, prof.

Zahvala profesorice Mesar u ime nagrađenih:

Pozdrav svima nazočnima !

Čast mi je i zadovoljstvo u ime svih nagrađenih kolega zahvaliti Upravnom odboru Fonda Boža Tvrtković, svim našim nastavničkim vijećima, ravnateljima i učenicima kao najvažnijoj karici u odgojno - obrazovnom lancu, što su prepoznali naša postignuća.

Mi sigurno nismo svoje fakultete upisivali zbog budućih velikih plaća, već iz  ljubavi prema ovom zanimanju i njegovim ciljevima: prenijeti svoje znanje mladima i naučiti ih misliti i zaključivati svojom glavom. Što nas sve čeka vjerojatno nismo bili svjesni, ali entuzijazma nam nije nedostajalo. Još je veliki  kineski mislilac Konfucije, čije ime doslovno znači Učitelj Kung, živeći u 5. st. prije Krista rekao: „Čovjek koji vodi brigu o svojim starim vještinama, a stalno dodaje nove, možete postati učitelj drugima“.

Moj naraštaj profesora i učitelja u svom radnom vijeku bio je zasut novim vještinama i reformama kojima smo se morali prilagođavati. Ja sam  svoj radni vijek započela sa Šuvarovom reformom, doživjela i proživjela razne OURE-e, radne jedinice, pripremi i završne stupnjeve, povratak gimnazije i četverogodišnjih strukovnih škola, izraze kao ONO i DSZ, moralna obnova, HNOS, kurikulum i još tisuću čuda, a da se bitno ništa nije mijenjalo, osim što su stizale nove obveze, sve u ime zemlje znanja, a za učenje i utvrđivanje gradiva  biva sve manje vremena, jer pritišću prenatrpani nastavni programi i briga oko priprema za državnu maturu. Svoje obrazovanje započela sam u školskoj klupi s tintaricom (ovu riječ bi trebalo uvrštavati u križaljke jer bi se teže rješavale), a završit ću elektroničkim dnevnikom rada i imenikom učenika. Još će nam samo učenici ostati stvarni, a i roditelji će postati virtualni, kao da usmena riječ malo znači, a neverbana komunikacija (mrštenje, dizanje obrva, odmahivanje rukama, klimanje glavom i ostalo)  ponekad znači više od sto suhoparnih mailova. Unatoč svemu tome kad me pitaju što bih radila da sam danas na početku radnog vijeka odgovaram: „Bila bih profesorica.“ Što ima ljepše nego cio život provesti s djecom i mladima, promatrati ih kako rastu, mijenjaju se, napreduju, susretati ih kako drže svoju djecu za ručice i tada sve dobiva smisao.

         U ime svih nagrađenih kolega još jednom hvala i završavam pjesmom o školi koju sam pronašla na jednom bosanskom portalu.

"Škola nije zgrada što ko stražar mirno stoji,
školu čine želje koje mladost kroji,
želje tajne što se slatko kriju
i ideje razne što ko kiša liju.

Škola nije gonič koji đake goni,
škola je radost kad zvonce zazvoni,
i odmor veliki i odmor mali,
ponekad i osmijeh nekoj đačkoj šali.

Škola je drug iz drvene klupe,
sve uspomene lijepe kad se jednom skupe,
nekad je i puno rada,
ali sigurno nije zgrada!"